Kompostiranje za početnike
Kompost ili „braon đubrivo“ predstvalja organsku materiju razgrađenu aerobnim putem, odnosno uz prisustvo kiseonika. Koristi se u poljoprivrednoj proizvodnji kao poboljšivač zemljišta i đubrivo. Takođe se koristi za kontrolu erozije izazvane vetrom i vodom, zatim za konstrukciju močvara i kao prekrivač deponija.
Prema drugoj definiiciji, kompost je organski oplemenjivač zemljišta, koji nastaje mikrobiološkim razlaganjem različitih organskih materija (otpaci biljnog i životinjskog porekla)
Kompostiranje
Sam postupak tretmana biorazgradivog otpada zove se kompostiranje i predstavlja kontrolisan proces ,pri kojem se organski otpaci, pomoću aktivnosti organizama koje žive u tlu (bakterije, gljivice, sitne životinje) i uz prisustvo kiseonika, pretvaraju u humus koji nije neprijatnog mirisa i može se koristiti kao organsko đubrivo.
• smeće – ono što više ne možemo iskoristiti
• otpad – ono što možemo sakupiti i ponovno preraditi (reciklirati)
Može se obavljati samostalno (u bašti ili dvorištu), zajednički (na pogodnim i za tu namenu predviđenim lokacijama u naseljima), kao i na velikim kompostanama na koje se dovozi prethodno odvojen biootpad.
Usitnjavanjem krupnijeg materijala (na dužinu palca) povećava se brzina kompostiranja jer se gomila brže zagreva. Iz iskustva je poznato da se najbolji rezultati postižu ako se pomešaju jednake zapreminske količine zelenog i suvog baštenskog otpada.
Faze kompostiranja
Mikroorganizmi su glavni nosioci procesa kompostiranja pa se im se zbog toga pri ovom procesu trebaju obezbediti povoljni uslovi za njihovu aktivnost. Kjučni uslovi su : temperatura, vlažnost, prisustvo kiseonika i hranjivih materija.
Smatra se da postoje 4 ključne faze kompostiranja i one su vezane za različite grupe mikroorganizama.
Idealni uslovi za kompost
Stalno prisustvo vlage
Previše vlage stvara gustu i lepljivu masu što smanjuje protok kiseonika i zaustavlja aerobni proces. Sa druge strane, previše suv materijal usporava proces ili do njega i ne dolazi. Optimalna količina vlage je između 40% i 60% , što se može odrediti dodirom. Pri jačem stisku materijala šakom ne treba da se pojave više od dve kapi vode, a pri prestanku stiska materijal treba da zadrži oblik dobijen pritiskom i ne sme se rasipati.
Dovoljna količina kiseonika
Pošto mikroorganizmi tokom svoje aktivnosti u kompostnoj gomili troše kiseonik, povećava se koncentracija ugljen dioksida. Ako koncentracija kiseonika padne ispod 5% proces postaje anaeroban i stvaraju se gasovi metan i vodonik sulfid koji je neprijatnog mirisa. Kako bi se ovo izbeglo, potrebno je povremeno prevrtati gomilu i dodati strukturni materijal kao što su suvo lišće, slama, seno i grančice.
Odgovarajuća temperatura
Najpovoljnija spoljašnja temperatura vazduha je u intervalu 20 – 25 oC. Viša temperatura može da dovede do isušivanja materijala i zaustavljanja procesa, dok zimske temperature usporavaju biološke procese u kompostnoj masi.
Šta sve može da se koristi za kompostiranje u domaćinstvu
Sav otpad biljnog porekla iz kuhinje, voćnjaka, bašte i travnjaka.
Šta se kompostira | Šta se ne kompostira |
Ostaci voća i povrća | Meso, kosti, koža |
Ljuske od jaja, kosa, dlake | Ostaci ribe i mlečnih proizvoda |
Ostaci čaja i kafe | Guma, ambalaža, pepeo, obojeno i lakirano drvo |
Ostaci pokošene trave i živice | Razne masnoće, ulja i opasan kućni otpad |
Stabljike cveća i povrća | Izmet pasa i mačaka |
Lišće, grančice, slama, seno, iglice četinara | Bolesne biljke, korenje |
Ostaci drveta (piljevina, strugotina, kora, iverje) | Lišće oraha |
Ostaci papira i kartona | Novinski papir, časopisi u boji, staklo, cigarete |
Mesto za kompost -KOMPOSTER
Komposter se može napraviti od drveta, pletene žice, starog bureta, kante, šerpe ili starih guma. Prilikom njihove izrade treba voditi računa da stranice kompostera imaju otvore neophodne za cirkulaciju vazduha, a ukoliko je u posudi ona treba ostati otvorena.
Najjednostavniji komposter je od čelične mreže prekrivene drvenim ili platnenim poklopcem. Nešto složeniji je drveni komposter u obliku četvrtaste kutije. Razmak između dasaka ne treba da bude veći od 2 cm. Preko kutije se postavi drveni poklopac.
Ako imate stare gume (dovoljne su vam četiri), možete od njih napraviti komposter, tako što ćete ih složiti jednu preko druge. Mešanje i prozračivanje se vrši na taj način što se skine gornja guma i postavi na zemlju. U nju se ubacuje gornji sloj kompostnog materijala. Postupak se ponavlja sve dok poslednja guma ne dođe odozgo.
Kompostište se obično postavlja na zemlju ispod krošnji drveta. Na taj način krošnja štiti kompost od prevelikog isušivanja tokom letnjih vrućina ili prevelike vlage u kišnom periodu.
Način kompostiranja
Po dnu kompostera se prvo poređaju grančice, na koje se naizmenično slaže baštenski i kuhinjski otpad (debljine oko 15 cm), pa tanak sloj zemlje ili ostatak od prethodnog prosejavanja komposta. Ako su klimatski uslovi povoljni, za dva do tri dana, kompostni materijal će se, usled delovanja mikroorganizama, zagrejati na temperaturu od 40-50 0 C. To dokazuje da je proces razgradnje organske materije počeo.
Unutrašnja temperatura kompostne gomile vremenom će još rasti, što dovodi do sterilizacije komposta i uništavanja semena korovskih biljaka. Previsoka temperatura (preko 75oC) može da dovede do uništenja korisnih mikroorganizama. Zbog toga, a i zbog dotoka svežeg kiseonika je neophodno povremeno okretati masu. Gomilu, takođe, treba neprekidno održavati vlažnom.
Ako se gomila rasipa, znači da je suva i potrebno je postepeno dodavati vodu ili vlažan zeleni otpad. U slučaju da se materijal ubuđao ili se cedi voda prlikom stiska šakom, treba dodati lišće, slamu, grančice i drugi suvi materijal i izmešati, kako bi uspostavili optimalnu vlažnost.
Kompost je zreo nakon 6 do 10 meseci. U njemu još uvek ima neraspadnutih delova, te ga je potrebno prosejati. Prosejan kompost (humus) se koristi za prehranu cveća, voća i povrća, vinove loze, travnjaka…
Ostatak od prosejavanja vratiti u komposter i pomešati sa svežom masom i otpočeti novi proces.
Grublji material koji ostaje možete iskoristiti i kao organsku dekorativnu koru koja će na taj način zaštiti biljke od vremenskih utjecaja.
Količina hranjivih materija u kompostu nije toliko izrazita kao u djubrivima koja možete kupiti. Zbog toga je pri djubrenju potrebno koristiti veću količinu komposta – od 30 do 60 tona po hektaru. Za kućne vrtove računajte da je potrebno od 2 do 5 litara po kvadratnom metru, što zavisi od potreba gajenih kultura . Kompost možete dodati i u rupe u koje ćete posaditi biljke.
Kratki saveti
– Otpad u komposteru ne pritiskati jer se time smanjuje količina vazduha neophodna za aerobni proces.
– Ako se u komposteru skupljaju muve, gornji sloj prekriti tankim slojem zemlje.
– U komposter ne stavljati drveni otpad koji sadrži komade žice, eksere boje ili lepak.
– Lišće oraha, kestena, hrasta, jablana sadrže materije koje usporavaju kompostiranje, pa ih treba dodavati u manjoj količini, pomešane sa zemljom.
– Veće količine mokrog otpada rasporediti po celom komposteru i preko njih dodati suv materijal.
– Ne dodavati veštačka đubriva ili druga sredstva za ubrzavanje biološkog procesa.
Primer dobre prakse
Trodelni kompost
Trodelni komposter ili kompostište , izrađen je od tri drvena sandučića bez dna koji su postavljeni jedan uz drugi (koristite nerđajuće eksere). Dimenzije pojedinačnog sanduka su od 1 do 1,2 m širine/dužine , od 1,2 do 1,5 m visine – znači kvadrat 1,2 metra. Bilo bi idealno da se prednji deo može otvoriti kako bi se kompost lakše premeštao.
U prvi sanduk stavite sveži otpadni materijal iz kuhinje i vrta. Kada se napuni , sačekati otprilike od 7 do 10 dana, nakon čega materijal prebacite u drugi sanduk i promešajte. Ovdje se proces nastavlja sledećih 10 dana, zatim se masa prebacuje u treći sanduk. U trećem sanduku se proces dobijanja komposta završava. Kada je treći sanduk prazan, on postaje prvi, prvi postane drugi i tako dalje.